Bečka omladina je – kao i hamburška sving omladina – bila proganjana zbog svoje ljubavi prema anglo-američkoj muzici. Sebe su nazivali šlurf i šlurfica, odnosno šlurf-mačka, prisvojivši na taj način prvobitno negativne pojmove, koji su asocirali na značenja kao na primjer„korov“ ili „dugokosa lijenština“. U svom odijevanju su preferirali englesku i američku modu. Svoje šlurfovske pjesme, među kojima su bile brojne rugalice, pisali su sami, svjedočeći time o jednom opozicionom životnom stavu naspram namjetnutog jednoumlja.
U vrijeme nacizma sving omladina je postojala i u Francuskoj, gdje su se zvali zazu, i u Čehoslovačkoj, gdje su se nazivali patapki.
Franciska F. (Franziska V.) je dvije godine morala živjeti u ustanovama za socijalno zbrinjavanje, prije nego što je 1944. godine bila internirana u koncentracioni logor Ukermark. Jedan od njenih „delikta“ je bio kontakt sa ljudima iz bečkog sving-miljea. U školskoj bilježnici Franciske F. pronađena je jedna šlurfovska pjesma:
Šlurfovska pjesma
„Ma ne brinite vi za nas,
jer mi šlurf-ženske ne izumiremo,
i da nas strpaju u ludnicu,
opet im doskočimo.
Jer fućka se nama za rad,
i noćima nas kod kuće neće biti,
zato ženske, ne dajte da vas dijelju,
inače slobodu nećete povratiti.
Govance, što li će se s nama dvoma zbiti,
Lutkice, hoćeš li se sa mnom ka dvojci zaputiti,
tamo sviraju Tiger Rag
i Sent-Luis-bluzić / ah, tu divnu maštariju.
Tamo će šlurf poljubiti šlurficu
i šapnuti joj na uho svakojaku šlurfariju.
Pa što će samo biti od nas oboje?
Ako nas pitate, zaljubljeno dvoje!“
