Anita Keke je rođena 17. januara 1925. godine u Vajmaru (Weimar). Pošto je njena majka bila neudata i zaposlena, služba za socijalnu zaštitu mladih je imala starateljstvo nad njom. Anita Keke je živjela naizmjenično kod rođaka, kod hranitelja ili u domovima. Nakon završetka škole je provela godinu dana na jednom imanju u blizini Gere (Gera) obavljajući takozvanu seosku praksu . Tu nije htjela ostati, pobjegla je i morala je preći kod drugog seljaka.
„Jednostavno sam bježala više puta. I to je prijavljivano službi za socijalnu zaštitu mladih. Nigdje ne bih dugo izdržala, bila sam lutalica. […] Socijalna služba za mlade mi je bila za petama, jer nisam ispunjavala obavezu redovnog javljanja. I tako mi je proticao život, dospjela sam u zatvor, a zatim iz jednog zatvora u drugi.”
1943. godine je osamnaestogodišnja Anita Keke kao takozvana asocijalna osoba dospjela u Omladinski koncentracioni logor Ukermark.
Kada su krajem 1944. godine veliki dijelovi koncentracionog logora Ukermark bili ispražnjeni, prebačena je u Koncentracioni logor za žene Ravenzbrik. U oba logora je morala obavljati prisilni rad, između ostalog i za Simens. Kada je bila oslobođena iz logora aprila 1945. godine imala je samo 36 kilograma.
Nakon boravka u raznim mjestima stigla je u Frankfurt na Majni (Frankfurt am Main) . Prilikom propisanog pregleda u službi za zdravstvenu zaštitu iznenada se našla oči u oči sa bivšom nadzornicom u logoru Ukermark koja ju je otpravila sa sljedećim riječima : „Ovdje niko ništa ne zna o tome [ koncentracionom logoru Ukermark ] , ne govorite ništa i da se više nikada niste pojavili ovdje!“
1972. godine se Anita Keke udala: „Svom mužu sam od samog početka pričala o vremenu provedenom u logoru [...]. Nije me bilo stid.“
2001. godine, nakon više od 55 godina, Anita Keke je po prvi put posjetila Memorijalni kompleks Ravenzbrik i prostor nekadašnjeg koncentracinog logora Ukermark.
Novembra 2005. godine Anite Keke je preminula u Frankfurtu na Majni.
